Vjenčanja Hotel Phoenix
Brankin kutak
Dariov kutak
Profesionalci savjetuju
Blog mladenaca
Imenik usluga
Vjenčanja Divlje vode Dijeta

Naše otočko vjenčanje - Zvjezdana i Perica

Naše otočko vjenčanje - Zvjezdana i PericaVjenčali smo se u rodnome mjestu moga supruga, malome mjestu na otoku Krku. Otputovali smo na Krk dva tjedna prije kako bi s roditeljima organizirali zadnje detalje i dovršili pripreme. Kako se dan V sve više približavao, tako su se i u nama izmjenjivala razna emotivna stanja - uzbuđenje, napetost, nesigurnost, euforija, nervoza...
I tako je došla i ta subota, dan našeg vjenčanja... :) Kuma i ja smo u 8 odjurile do frizerke i ondje sam se baš opustila, no već sam u autu na povratku počela osjećati nervozu i grč, trema me počela hvatati... i nisam bila jedina, mog tada još budućeg supruga je također počela hvatati, a manifestirala se tako što mu je bilo mučno, pa je, do trenutka kad se trebao početi spremati, ležao u krevetu u zamračenoj sobi. Malo po malo i došlo je podne, vrijeme da se mi mladenci počnemo spremati. Budući da smo suprug i ja izlazili iz iste kuće, a i spremali se na istom katu, vjenčanicu i ostale potrepštine sam odnijela kod kume u sobu gdje me ona čekala. No, tako je moj dragi ostao sam.
u tom trenutku mi je bilo tako teško, rekla sam sama sebi da je sve to glupost, zašto se moramo spremati odvojeno odnosno zašto se on mora spremati sam kad sam u svakoj drugoj prilici uz njega i pomažem mu kad se nekamo sprema. Tako smo kuma i ja otišle kod njega u sobu i bile s njim dok se spremao, namještale mu košulju, kravatu, frizuru i ostalo. Bilo je to malo prije 1 i počela me lagano hvatati panika. Već se čula buka sa terase, gosti i tamburaši, a ja zamotana u ručnik i sve što imam spremno je frizura! Dragi je svako malo kucao i upadao da pita je li kod nas sve u redu, je li on zgodan ili samo da mi da pusu. Kad su svi uzvanici otišli na ručak, a ostali samo kuma, ja i kumin muž ili moj šogor :) malo sam se opustila pa je došao i trenutak da obučem vjenčanicu! Kuma se popela na krevet da je digne što više gore, a ja sam se uvukla u nju, a onda i neizbježno namještanje, popravljanje i gledanje u ogledalo. Sve što nam je tada preostalo je bilo čekanje da se svi uzvanici vrate i sopele počnu svirati da izađem van. Kuma i ja smo u tim trenucima bile baš uzbuđene i napete, ona je mene pratila iz sobe u sobu, a i ja nju. U međuvremenu su došli moji roditelji da bi mi dali blagoslov, i to je bilo jako emotivno za nas, svi smo se rasplakali.

U jednom trenutku su sopele počele svirati a meni je došlo da odmah istrčim van, jedva sam čekala vidjeti svog dragog! Kad sam izašla van, sunce je sjalo tako jako, i u početku nisam vidjela nikoga posebno, ali kad sam ugledala svog supruga, samo sam njega vidjela. Spustila sam se niz stepenice gdje me on dočekao, zagrlio jako i poljubio, dao mi buket. I od tog trenutka, kad smo si pružili ruku i isprepleli prste, ništa mi više nije bilo važno, znala sam da ću se udati za svoju jedinu ljubav i zbog toga sam bila neizmjerno sretna. Malo smo se družili s našim gostima pa smo krenuli na privatnu plažu njegovih roditelja radi fotografiranja. Neki gosti su išli za nama i gledali nas i to mi je ostalo baš u lijepom sjećanju, bilo mi je drago vidjeti da su nam gosti opušteni i da uživaju s nama. Kako nam je vjenčanje bilo u 5, u 15 do 5 smo krenuli put crkve. Ondje smo moj očuh i ja pričekali da svi uzvanici uđu i da počne svirati marš koji je bio znak da mi možemo krenuti.

Imala sam baš jako veliku tremu prije mise, bilo me strah da nešto ne zbrljam, a osim toga, obred vjenčanja je ono zbog čega se cijeli taj dan organizira, to je trenutak u kojem jedno drugome obećajemo sebe zauvijek i postajemo muž i žena. Opet, kao i kad sam silazila niz stepenice, nisam vidjela nikoga osim njega. Kad smo stigli do mog dragog, pružio mi je ruku, pogledali smo se i preplavila me ljubav i sreća...stvarno sam osjetila u srcu da je on taj s kojim želim provesti život, koliko god to zvučalo kao najveći klišej koji postoji.. :) Imali smo predivnu misu, kako je crkvica mala, bilo je puno ljudi i svi smo bili lagano nagurani, ali zbog toga je baš atmosfera bila još intimnija. Zbor nam je predivno pjevao i u trenutku Ave marie sam se rasplakala, a i moj suprug je malo zasuzio. Koliko god sam se prije brinula da će nešto poći krivo za vrijeme obreda vjenčanja, toliko su mi te sitnice, kad su se i dogodile, bile smiješne i simpatične.

Naše otočko vjenčanje - Zvjezdana i Perica

Kad sam čitala zavjete, svećenik mi je prije nego što sam pročitala do kraja maknuo knjigu, a ja, naravno, nisam znala u tom trenutku tekst do kraja (nisam ni htjela reći nešto napamet da ne napravim još veći kiks) pa sam došla do dijela koji sam vidjela te sam stala i počela viriti u knjigu koja se odmicala od mene. Svećenik je primjetio i shvatio da mi je maknuo knjigu pa ju je vratio da lijepo pročitam do kraja. Nakon što sam pročitala, od šoka sam zastala par sekundi nakon čega sam prasnula u smijeh i svi skupa sa mnom.
Nove anegdote su se dogodile kod stavljanja prstenja. Kad mi je trebao staviti prsten, suprug je prvo uhvatio svoj i dobro ga pregledao pa tek onda moj. Pa mi je pokušao prsten staviti prvo na srednji prst, na što sam ja počela šaptati da je to krivi prst dok je on koncentrirano čitao tekst, na što je stavio prsten na kažiprst, a ja sam bila lagano očajna i opet šaptala da je to krivi prst!
Kad je došao red na mene, kažu mi da nisam pročitala tečno kao jednu riječ "prsten" nego "prst-en", čega se ja uopće ne sjećam! Zato jedva čekam snimku da provjerim i sama kako je to izgledalo!

I tako smo nas dvoje postali bračni par što je još trebalo potvrditi potpisima. Svećenik nam je prvo dao jedan papir pa drugi koje smo uzorno potpisali. Da bi zatim rekao da je to sve, a naš fotograf nam je počeo govoriti da mora biti i treći papir, da se uvijek potpisuje tri puta, i neka moj suprug provjeri. Pitao je tako suprug svećenika koji mu je očito bio rekao da nema trećeg papira jer je naša vjenčana povorka nastavila dalje po rasporedu. Izlazak iz crkve pamtim kao nešto jako veselo i zabavno - gađali su nas bombonima i rižom, još su se rođaci dodatno potrudili popevši se do tornja crkve da bi na nas bacili jedno kilu riže. Nakon što smo se vjenčali, opustila sam se skroz, znala sam da nam sad samo preostaje onaj slatki dio slavlja sa svima našima i baš sam se tome veselila.

Prije hotela otišli smo u centar mjesta, kako je stari tradicionalni običaj, tamo su bili stolovi s pićima, dijelile su se pogača, orehnjača i makovnjača, skupili su se i svi susjedi koji nisu bili pozvani na svadbu da nam čestitaju, i ondje smo počeli slaviti. Ovdje se vraćam na onaj treći papir koji je trebalo potpisati, naime svećenik je došao za nama u centar s tim trećim papirom kojeg smo na kraju potpisali na terasi konobe! Nakon toga smo otišli malo dalje (doslovno malo dalje) na slikanje. Fotografiranje mi je bilo jako zabavno, nešto što još nikad nisam iskusila, a vjerojatno nikad više ni neću. :) Nakon fotkanja je uslijedilo još malo druženja s našim gostima u centru pa put prema hotelu. Bili smo organizirali naše vjenčanje tako da se ne moramo voziti automobilima, sve smo prošli pješice i te šetnje po mjestu ću zauvijek pamtiti, bilo je prekrasno i baš opušteno.

Prije večere imali smo organiziran aperitiv-bar na travnjaku ispred hotela, svi gosti su bili oduševljeni, bio je pao mrak i atmosfera je bila baš romantična. I već smo došli do početka večere - kad smo ušli u hotel, mogla sam samo gledati kako je sve bilo prekrasno - sve dekoracije koje sam zamislila i za koje do zadnjeg trenutka nisam znala kako će izgledati bile su prekrasne! Uslijedio je prvi ples na Oliverovu "Vjeruj u ljubav", posebno me dirnulo kad su na dio "daj mi svoju ruku sad..." svi gosti počeli pjevati s nama. Bilo nam je divno - plesali smo, pjevali, ludirali se, plakali i grlili se s našim dragima, nešto sitno i jeli i tako sve do 5 ujutro.

Na kraju, bend nam je odsvirao "Da li znaš da te volim" i ne mogu vam uopće opisati kako sam se osjećala u tom trenutku, u zagrljaju svog supruga. Svi gosti su nam poslije rekli da im je naše vjenčanje bilo predivno, da je bilo baš opušteno, ležerno i puno ljubavi. Drago nam je što su se naši uzvanici lijepo proveli, a i nama je taj dan bio definitivno iz snova te sretni i s predivnim uspomenama krećemo u naš daljnji zajednički život!

Vjenčanje na Krku - Zvjezdana i Perica Vjenčanje na Krku - Zvjezdana i Perica - mladenka i buket Vjenčanje na Krku - Zvjezdana i Perica - mladenka Vjenčanje na Krku - Zvjezdana i Perica - buket i vjenčano prstenje Vjenčanje na Krku - Zvjezdana i Perica Vjenčanje na Krku - Zvjezdana i Perica - uređenje crkve Vjenčanje na Krku - Zvjezdana i Perica

Zvjezdana i Perica su od uredništva portala Vjenčanje Snova na dar dobili digitalni kolaž svojih fotografija u A4 formatu:

Naše otočko vjenčanje - Zvjezdana i Perica - kolaž fotografija by vjencanjesnova.com

Želite li i vi pokazati slike svog vjenčanja iz snova? Pošaljite nam vašu priču!

Povezani članci i teme:


Pošalji prijatelju Dodaj u Favorites/Bookmarks Ispiši Podijeli na Facebooku Objavi na Twitteru Pošalji na Delicious Objavi na MySpace Preporuči na Stumbleupon
Imenik djelatnosti, usluga i proizvoda za vjenčanje Angelus art
Restoran Laguna
Marketing
Kozmetički studio La Verne
Zaručili ste se? Sljedeći korak je...
Informacije o sklapanju braka i potrebnim dokumentima
Preuzmite predložak kartica s imenima za stolove
Savjeti za darivanje mladenaca
Download: bojanka i slikovnica za male goste
Brankin kutak: Kako odabrati boje, temu ili stil vjenčanja?
Dariov kutak: 50 originalnih načina kako zaprositi